World Of Horror

Tata hororaca i ponosni režiser filmova kao što su A Nightmare on Elm Street i Scream Wes Craven je započeo karijeru kao montažer i asistent producenta za nekoliko B kompanija, da bi do danas postao jedan od najvećih i najutjecajnijih horror velikana svih vremena.

[/IMG]

RANI ŽIVOT:
Wesley Earl Wes Craven je rođen 2.8.1939. godine u Clevelandu, Ohio u konzervativnoj baptističkoj obitelji kao sin Caroline i Paula Cravena, čiji svjetonazori su zabranjivali gledanje filmova (osim onih Disneyjeve tematike). Wes prvi put ima mogućnost uranjanja u svijet pravog filma u studenskim danima. Napušta rodni grad i odlazi studirati englesku književnost na Wheaton College, Illinois. Zbog bolesti napušta školu, ali joj se veoma brzo vraća nakon godinu dana i postaje vlasnikom magisterija iz psihologije i pisanja na Hopkins Universityju. Prije nego što je dobio svoj prvi posao u filmskoj industriji da radi kao čovjek zadužen za zvuk za jednu produkcijsku kompaniju u New Yorku predavao je engleski na Westmintor College i bio je profesor humanosti na Clarkson College of Technology (danas Clarkson University) u Potsdam, NY.

FILMSKI RAD:
Radeći kao asistent i montažer po raznim filmskim kompanijama početkom 1970-tih upoznaje Seana S. Cunninghama kojem je producirao film Together 1971. godine. Novac od tog filma je odlučeno da ode u novi projekt koji će biti horror film u kojem će Wes voditi glavnu riječ, tako da je Wes debitirao 1972. godine sa filmom The Last House on the Left koji govori o dvijema djevojkama koje zapadnu u ruke troje kriminalaca koji ih siluju, muče te naposljetku ubiju, a kad roditelji jedne od djevojaka saznaju što se sve dogodilo krenu u pohod da se osvete kriminalcima. Wes potpisuje šokantni scenarij i režiju, dok njegov dobar prijatelj i kasnije poznati horror redatelj/producent Sean S. Cunningham je producirao film. Izlaskom film je podijelio kritiku i publiku; gledatelji su smatrali priču o osveti zbog silovanja dojmljivom tvrdeći da je film temeljen na Bergmanovu filmu Virgin Spring dok je mainstream kritika film proglasila krajnje lošim. Bez obzira na loše kritike Wes je stekao vjerne fanove te je film izuzetno utjecao na daljnji tok horror žanra. 1976. godine ostvaruje svoju prvu filmsku ulogu i to u filmu Tales That Will Tear Your Heart Out kojeg je režirao njegov prijatelj i tada predavač na fakultetu, Roy Frumkes. Međutim, kratko nakon snimanja, filmska traka biva osvijetljena od strane nepoznatog studenta i dva dana snimanja nestaju zauvijek.

[/IMG]

Nakon dosta mučenja da se probije nakon The Last House On The Left 1977. godine režira još jedan šokantan film The Hills Have Eyes za kojeg je Wes našao inspiraciju i priču u jednom od novinskih članaka (stvar koja će postati sinonim za dosta njegovih filmova) te film govori o jednoj obitelji koja biva izgubljena usred pustinje Kalifornije te ih napadne ekipa deformiranih kanibala u okolnim planinama za kojeg dobiva nagradu kritike na Sitges Film Festivalu i koji je do danas stekao status jednog od najboljih horror filmova svih vremena. 1978. godine snima TV film Summer Of Fear kao i dokumentaristički film The Evolution Of Snuff s kojima se nije baš proslavio. 1981. godine režira neobičan film pod nazivom Deadly Blessing o djevojci čiji muž prije nego što je umro je bio pripadnik neke čudne sekte te ju oni uskoro počnu smatrati prijetnjom. Film nije naročito uspio, no pokazao je Wesov talent koji je sve više rastao i rastao. Film je također zanimljiv jer je ovo jedan od prvih filmova tada veoma nepoznate glumice Sharon Stone. 1982. godine predstavlja jednu novinu za Wesa u smislu da je predstavljao jedan odmak od njegovog dotašnjeg rada gdje kreće sa filmom o jednom ludom znanstveniku koji se pretvorio u zeleno čudovištem iz močvare koje ubija ljude. Film je iznjedrio jedan katastrofalan nastavak u kojem Wes nije imao svoje prste, dok je prvi dio donekle došao do statusa klasik, iako ni blizu jedan od boljih njegovih filmova.

Nakon još jednog TV filma kojeg je napravio 1984. godine uslijedio je kultni horor A Nightmare on Elm Street, koji je zauvijek promijenio horror žanr i predstavio je jednog od najvećih i najprepoznatljivijih horor negativaca svih vremena (tko jednostavno još nije čuo za Freddyja Kruegera?) koji samog Wesa nakon dosta vremena truda i godina rada konačno stavlja na Hollywoodsku A listu. Wes je lik Freddyja osmislio prema nasilniku koji ga je maltretirao u osnovnoj školi, dok šešir kojeg Freddy nosi u filmu je baziran na šeširu misterioznog čovjeka koji je znao plašiti Wesa na ulici dok je bio mali. Priču je utemeljio na novinskim člancima o ljudima koji su odbijali spavati zbog učestalih noćnih mora, a kada bi napokon zaspali - umrli bi u snu. Film je po svemu izazvao pravu revoluciju u horroru, od inovativne priče do odličnih efekata. Ispao je pravi dobitak na kino blagajnama te je iznjedrio nevjerovatnih sedam nastavaka. Zanimljiva je činjenica da je godinu dana kasnije režirao i sedam epizoda poznate serije The Twilight Zone. Nakon dosta velikog uspjeha prvenstveno sa Nightmare On Elm Street, uslijedio je blagi pad pošto financijski Wesu nije išlo otkad je Nightmare On Elm Street serijal prodao New Line Cinema. 1985. godine je uslijedio nastavak The Hills Have Eyes koji je katastrofalno prošao na kino blagajnma, a i sam Wes je rekao da je stvorio nastavak samo zato jer mu je žarko trebao novac. Nakon opet par TV filmova Wes je režirao horror Deadly Friend koji je imao zanimljivu propagandu tipa da se ne događaju sve noćne more u ulici Brijestova koji govori o tinejdžerskom geniju koji se zaljubljuje u mladu djevojku koja završi u komi te u nju stavi kompjuterski čip zbog kojeg počne se čudno ponašati i ubijati ljude. Film nije uspio i jedan je od manje poznatijih i podcjenjenijih Wesovih horrora koji ga nije uspio staviti nazad na put uspjeha no sam film stoga sadrži jednu od najbizarnijih dekapitacija glave ikad viđenih u nekom filmu.

[/IMG]

Wes se nakon dosta lutanja vratio na stazu uspjeha sa voodoo horror filmom The Serpent And The Rainbow rađen prema knjizi Wadea Davisa koji govori o američkom doktoru koji biva poslan na Haiti da istraži tajanstveni magični prah koji pretvara ljude u zombije. Opet je novinski članak igrao veliku ulogu pošto magični prah stvarno postoji, izaziva zombifikaciju te znanstvenici i dalje ga istražuju. 1989. godine slijedi još jedan horror Shocker s kojim je Wes htio stvoriti novi horror serijal sa glavnim negativcem Horacom Pinkerom. Film govori o serijskom ubojici koji prije svog smaknuća na električnoj stolici pomoću crne magije se uspijeva prebacivati iz jednog tijela u drugo. Kako film nije uspio od cijele ideje se odustalo. 1991. godine po prvi put Wes više nego ikad ide na kombinaciju horrora i komedije sa filmom The People Under The Stairs koji govori o manijakalnim ljudima koji drže djecu zatočenima u svojoj kući. Inspiracija opet izlazi iz novinskog članka. Film je pokupio sjajne kritike koje su govorile da je film Wesov najsadržajniji i najzadovoljavajući film ikad. Ogromnu zaradu je odnio na kino blagajnama. Nakon produciranja serije Nightmare Cafe 1992. godine dvije godine kasnije se Wes vraća svom najvećem remek djelu kojeg je stvorio u svojoj karijeri, A Nightmare On Elm Street. Nastavak je prozvao po sebi Wes Craven's New Nightmare te je u pitanju sedmi i posljednji nastavak u serijalu. Wes je osim režije napisao i scenarij te glavna tema filma jest da je Freddy Krueger stvaran i napada glumce iz serijala. Wes se također pojavljuje u filmu gdje glumi samog sebe. Film je dosta mračniji od većine nastavaka i film predstavlja Freddya onakvog kakvog ga je Wes oduvijek zamišljao, manje smiješan, a više strašan sa daleko brutalnijim i naprednijim izgledom. Film je ispao jedan od najboljih nastavaka u cijelom serijalu.

1995. godine Wes ponovo ide u vode horror/komedije sa filmom o vampirima, Vampires In Brooklyn koji nije baš uspio dok su kritičari prvenstveno pohvalili najviše nastup Eddya Murphya. Iste godine producira i Mind Ripper koji je u nekim krugovim poznat kao i The Hills Have Eyes 3, iako nema baš neke prevelike veze sa dotadašnjim nastavcima iz serijala The Hills Have Eyes. Godina kasnije predstavlja totalan i nevjerovatan uspjeh za Wesa, možda čak i najveći od vremena A Nightmare On Elm Street sa filmom Scream koji je opet postavio slasher žanr na svoje mjesto gdje pripada te približio žanr mladima. Film je obilježio horror žanr 90-tih i iznjedrio dva jednako sjajna nastavka s velikim uspjehom. Glavna formula filma jest američki provincijski gradić + srednja škola + nepoznati ubojica + gomila sumnjivaca. Film je prepun gegova u kojima režiser parodira samog sebe, svoje ranije filmove, baš kao i cjelokupni žanr zbog ranije navedenih predložaka po kojima je napravljena tona smeća koju mnogi nazivaju hororima, no i dalje je uspio predstaviti horror u pravom smislu riječi i postati jedan od najboljih i najuspješnijih slasher horrora svih vremena kojeg su mnogi veoma uskoro krenuli kopirati, no neuspješno. Wes se također pojavljuje u kratkoj ulozi domara. 1997. godine Wes je snimio nastavak Screama u kojem također ima kratki cameo samog sebe, dok je iste godine producirao i prvi nastavak poznatog horror serijala Wishmaster. 1999. godine Wes po prvi put ide van horror žanra snimajući veoma dirljivu dramu Music Of The Heart prema istinitim događajima o učiteljici koja pomoću glazbe želi udahnuti život mladima New Yorka. Film je prikupio uglavnom pozitivne kritike i nekoliko nominacija skupa sa nagradama.

[/IMG]

2000. godine je Wes zaokružio kraj trilogije Scream sa trećim nastavkom te biva jedan od producenata horrora Dracula 2000. Nakon toga je uzeo par godina pauze od snimanja, te je uglavnom producirao par horrora. 2005. se vraća ponovo horroru sa filmom Cursed koji govori o troje mladih koje napadne vukodlak u Los Angelesu. Film je ispao loš kod kritike i publike tako da se Wes nije baš proslavio filmom, no zato iste godine izlazi psihološki triler film Red Eye koji govori o teroristu koji drži u šaci mladu djevojku u avionu za Miami te mora pratiti njegove upute jer inače će biti mrtvih. Film je pokupio odlične kritike i pokazao kako je Wes majstor napetosti. 2006. godine je uslijedio još jedan izlet van horrora skupa sa 20 redatelja u filmu o Parizu koji se pokazao kao jedan neuspješan izlet. Iste godine producira remake svog filma The Hills Have Eyes te horror film The Breed. Naredne godine je i nastavak The Hills Have Eyes producirao, dok je 2009. godine skupa sa svojim starim prijateljem Seanom S. Cunninghamom producirao remake The Last House On The Left koji nije ispao kvalitetan kao original, iako su neke stvari poboljšane. 2010. godina predstavlja veliki povratak Wesa Cravena režiranju horror filmova nakon 5 godina sa 2 horror filma, My Soul To Take koji govori o serijskom ubojici koji se zaklinje da će nakon svoje smrti za 16 godina se vratiti da ubije sedmero djece koja su se rodila noći kad je on umro. Film je prvi nakon New Nightmare kojeg će režirati i napisati mu scenarij te novi početak Screama sa starom ekipom glumaca i novim setom tinejdžera koje će ponovo napadati maskirani ubojica.

NAGRADE I NOMINACIJE:
Tokom svoje karijere Wes Craven je primio 9 filmskih nagrada i 3 nominacije. 1977. godine dobio je nagradu internacionalnih kritičarskih sudaca u Sitgesu, Katalonskom Internacionalnom Filmskom Festivalu za film The Hills Have Eyes. 1985. godine A Nightmare On Elm Street je dobio nagradu kritičara na Avoriaz Filmskom Festivalu. 1992. godine u Brusselu na Internacionalnom Festivalu Fantastičnog filma osvojio je Pegasus nagradu publike za film The People Under The Stairs. Na Fantasporto Internacionalnom Festivalu filma je dobio nagradu za najbolji scenarij New Nightmare, dok je isti film bio nominiran za najbolji film. Na istom festivalu je 1990. godine Shocker bio nominiran za najbolji film. Geradmer Filmski festival mu je 1997. godine dodijelio nagradu za Scream dok iste godine Academy of Science Fiction, Fantasy & Horror Films, USA ga je nominirao za najboljeg redatelja godine. 2006. godine je počašćen na Spiekovim TV Scream nagradama sa Mastermind nagradom. Počast mu je odala Neve Campbell.

OSOBNI ŽIVOT:
Wesov prvi brak je bio sa Bonnie Broecker iz kojeg je proizašlo dvoje djece, Jonathan rođen 1965. i Jessica Craven rođena 1968. godine. Jonathan je pisac i redatelj, dok je Jessica pjevačica i tekstopisac u grupi Chapin Sisters. Brak je završio 1970. godine.1982. godine se Wes oženio za Millicent Eleanor Meyer. Iako se dosta špekuliralo da se par razveo jer je Milicent započela aferu sa Sharon Stone, Wes je izjavio da su se razveli jer brak više nije normalno funkcionirao.

NEKI OD ZAŠTITNIH ZNAKOVA WESOVIH FILMOVA:
Obiteljski problemi, ponajviše raspad obitelji.
Njegovi likovi dosta koriste razne zamke kako bi se borili protiv zlikovca.
Veoma često dominiraju snažni ženski likovi.
Dosta filmova je svoju inspiraciju našlo iz raznih novinskih članaka.

KOMPLETNA KARIJERA ŠTO SE TIČE REŽIJE:
1972 - The Last House on the Left
1977 - The Hills Have Eyes
1978 - Summer of Fear
1978 - The Evolution of Snuff
1981 - Deadly Blessing
1982 - Swamp Thing
1984 - Invitation to Hell
1984 - A Nightmare on Elm Street
1985 - Chiller
1985 - The Hills Have Eyes Part II
1985 - The New Twilight Zone
1986 - Casebusters
1986 - Deadly Friend
1988 - The Serpent and the Rainbow
1989 - Shocker
1990 - Night Visions
1991 - The People Under the Stairs
1992 - Nightmare Cafe
1994 - Wes Craven's New Nightmare
1995 - Vampire in Brooklyn
1996 - Scream
1997 - Scream 2
1999 - Music of the Heart
2000 - Scream 3
2005 - Cursed
2005 - Red Eye
2006 - Paris, je t'aime
2010 - My Soul to Take
2010 - Scream 4

KOMPLETNA KARIJERA ŠTO SE TIČE PRODUCIRANJA:
1971 - Together
1981 - Kent State
1987 - A Nightmare on Elm Street 3: Dream Warriors
1989 - The People Next Door
1989 - Shocker
1990 - Night Visions
1991 - The People Under the Stairs
1992 - Nightmare Cafe
1993 - Laurel Canyon
1994 - Wes Craven's New Nightmare
1995 - Mind Ripper
1997 - Wishmaster
1998 - Hollyweird
1998 - Carnival of Souls
1998 - Don't Look Down
2000 - Dracula 2000
2002 - They Shoot Divas, Don't They?
2005 - Feast
2006 - The Hills Have Eyes
2006 - The Breed
2007 - The Hills Have Eyes 2
2009 - The Last House on the Left

GLUMAČKE ULOGE (UGLAVNOM CAMEO ULOGE):
1994 - Wes Craven's New Nightmare
1996 - Scream
1997 - Scream 2
2001 - Jay and Silent Bob Strike Back
2005 - Inside Deep Throat
2006 - Paris, je t'aime
2007 - The Tripper
2008 - Diary of the Dead

ZANIMLJIVOSTI O WESU CRAVENU:
Otac Jonathana i Jessice Craven.

Živi u Los Angelesu. Vlasnik je produkcijske kompanije skupa sa svojim profesionalnim partnerom Marianne Maddalena nazvanu Craven/Maddalena Films.

Ulica Brijestova je locirana u Potsdamu, NY. Wes je bio profesor humanosti na Clarkson koledžu, također i u Potsdamu.

Svoju najveću i najpoznatiju horror kreaciju Freddy Kruegera nazvao po nasilniku koji ga je maltretirao u osnovnoj školi.

Otkrio i lansirao u filmsku industriju ljude poput Johnny Depp, Bruce Willis i Sharon Stone.

Neki od hobija su mu sviranje klasične gitare, čitanje knjiga, promatranje ptica, surfanje internetom, itd...

Otac mu je umro kad je imao samo 4 godine.

Radio je jedno vrijeme i kao DJ. na radio stanici na Clarkson koledžu gdje je radio i kao profesor humanosti.

Skoro je odbio režirati Scream jer ga je uvodna scena sa Drew Barrymore previše podsjećala na atmosferu i štih iz njegovog prvog filma, The Last House On The Left.

Režirao dokumentarac o bivšem predsjedniku SAD-a Billu Clintonu. Wes i filmska ekipa ga je pratila 3 sata u Bijeloj kući i to par dana prije njegovog odlaska sa funkcije predsjednika.

Zet mu je skladatelj Michael Maccini.

Napisao scenarij skupa sa Vincom Gilligan za film Pulse, koji nikad nije bio realiziran zato što je Miramax Dimension Films smatrao da previše sliči na Ring.

Trebao je režirati Superman 4: The Quest for Peace, ali je na kraju bio zamijenjen zbog kreativnih razlika sa zvijezdom filma Christopherom Reeve.

Vizija Freddy Kruegera mu je došla iz dječačkih dana. Kada je imao 10 godina gledao bi kroz prozor stana u kojem je živio i neki pijanac slično obučen kao Freddy bi gledao pravo u njega i nastavio bi stajati tamo gledajući u prozor nekoliko minuta. To ga je tako strašno prestrašilo tako da je kasnije odlučio da će to biti izgled za Freddya.

Profiliran u "Hollywood Horror from the Director's Chair: Six Filmmakers in the Franchise of Fear" od strane Simona Wilkinsona.

OSOBNI CITATI:
"I believe the cinema is one of our principal forms of art. It is an incredibly powerful way to tell uplifitng stories that can move people to cry with joy and inspire them to reach for the stars."

On horror movies: "It's like boot camp for the psyche. In real life, human beings are packaged in the flimsiest of packages, threatened by real and sometimes horrifying dangers, events like Columbine. But the narrative form puts these fears into a manageable series of events. It gives us a way of thinking rationally about our fears."

"Horror films don't create fear. They release it."

"I like to address the fears of my culture. I believe it's good to face the enemy, for the enemy is fear."

"I think there is something about the American dream, the sort of Disneyesque dream, if you will, of the beautifully trimmed front lawn, the white picket fence, mom and dad and their happy children, God-fearing and doing good whenever they can, and the flip side of it, the kind of anger and the sense of outrage that comes from discovering that that's not the truth of the matter, that gives American horror films, in some ways, kind of an additional rage."

"In retrospect, it's usually pretty easy to look at horror movies and see the influences of the time. And I think right now, with the post-9-11 world and Iraq, creative people are almost being goaded to look at things in the strongest way possible. If you look at the Academy Awards [movies], those are films about real issues. I think everybody is saying, 'We have to talk about the nitty-gritty stuff here. It's not the time for confections."

"Certainly the deepest horror, as far as I'm concerned, is what happens to your body at your own hands and others."

"If we don't get out of Iraq soon, it'll be like A Nightmare on Elm Street."

MOJIH 5 NAJDRAŽIH FILMOVA WESA CRAVENA:
1. A Nightmare On Elm Street (1984.)
[/IMG]

2. Scream (1996.)
[/IMG]

3. The Last House On The Left (1972.)
[/IMG]

4. The Serpent And The Rainbow (1988.)
[/IMG]

5. The People Under The Stairs (1991.)
[/IMG]

MOJE ZAVRŠNO MIŠLJENJE O WESU CRAVENU:
Jedan od najdražih horror redatelja (u top 3) kojeg sam zavolio još od malih nogu filmovima poput The People Under The Stairs i Scream. Ne boji se biti ispred svog vremena te je čovjek veliki vizionar. Jako je utjecao na horror žanr i redatelje svojim inovativnim filmovima i ne boji se koristiti dosta tema u svojim filmovima sa jednim zrelim pristupom o kojima većina ljudi u Hollywoodu ne želi ni pričati. Najbolje mu ide horror žanr, iako je dokazao da može napraviti i odličnu dramu kao i odličan triler film. Na sceni je skoro 40 godina i u svakoj dekadi nešto novo da i prezentira što promijeni svijet filma i vjerujem da u svojim novim filmovima može dati još to nešto posebno što ga čini kraljem horrora. Koliko god može napraviti da izgleda nešto strašno i brutalno, također odlično to sve ukapira sa puno napetosti i nepredvidivosti. Veliki Wes Craven, pametan, poseban i jednostavno kralj horror žanra.

[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]