World Of Horror

[/IMG]

Tagline:
Le temps détruit tout - Time destroys everything

Žanr: drama

Redatelj: Gaspar Noe

Producenti: Brahim Chioua i Vincent Cassel

Scenarist: Gaspar Noe

Glumačka postava: Monica Bellucci, Vincent Cassel, Albert Dupontel, itd...

Glazba: Thomas Bangalter

Godina izlaska: 2002. godina

Vrijeme trajanja: 97. minuta

Zemlja: Francuska

Jezik: Francuski

Ukratko radnja:
Tijek događaja jedne traumatične noći u Parizu je prikazan obrnutim kronološkim slijedom. Prelijepa Alex je brutalno silovana i pretučena u jednom pothodniku. Njen dečko i bivši ljubavnik uzimaju stvar u svoje ruke i unajmljuju dva kriminalca da im pomognu pronaći silovatelja da bi mogli izvršiti osvetu. Istodobno prelijep i užasan pregled razarajuće prirode uzroka i posljedica kao i prikaz kako vrijeme može sve uništiti.

Recenzija:
Malo sa amerikanštine sam konačno prešao na europske filmove, prvenstveno francuske filmove tako da prvi film kojeg sam eto svježe sinoć pogledao jest Irreversible (na našem jeziku Nepovratno), jedna uistinu teška i uznemirujuća drama. Režije se primio Gaspar Noe koji se prije ovog filma proslavio sa još jednim veoma šokantnim filmom iz 1998. godine I Stand Alone. Gaspar je također napisao scenarij, editirao i fotografirao film. Ono što prvenstveno dijeli ovaj film od drugih možda sličnih jest što priča u filmu je ispričana obrnuto nego kako normalno filmovi idu, od kraja do početka i to doslovce, dakle umjesto standardnog načina gdje imamo početak i kraj (nešto slično kao Memento) ovdje imamo 13 podijeljenih scena svaka bitna za priču filma, te kako jedna scena završi film nas vodi još jedan korak nazad ka početku filma. Čak i sam početak prvo počinje ko sam kraj sa završnim slovima, itd... Dosta čudan potez, ali svakako zanimljivo. Film samim tim pristupom nas tjera da prvo vidimo osvetu u ovom filmu, a zatim sve ono sve što je prethodilo osveti i što ju je inspiriralo. Noe je definitivno htio napraviti jedan jako šokantan film koji će ljudi zaintrigirati, natjerati na mišljenje, šokirati i slobodno mogu reći da je uspio.

Prvi dio filma (oko pola sata) je dosta čudan. Uhićenje dvojice najboljih prijatelja dok ih ljudi na ulici zajebavaju jer su izašli iz gay bara, pa do kretnje kamere koja nije što bi se reklo steady, nego jako u pokretu te dosta scena dobijamo iz svih mogućih kuteva i to jako brzo što može izgledati dosta cool u početku, no lagano postaje naporno. Glazba je također pomalo freaky u početku, ko neki motor koji se naglo pali, pa lagano gasi. Uglavnom dosta tihe frekvencije kako bi se (po riječima Noe) traumatizirala publika i uvela u priču. Hvala Bogu pa veoma skoro nakon toga se kamera smiruje. Gledajući kako je film napravljen moguće je da se čovjek zbuni malo i ovo ono, no ja nisam. Priča je dosta jednostavna i pomalo slična kao u I Spit On Your Grave i The Last House On The Left, no način na koji je napravljena, prikazana te uz podosta uznemirujućih scena u njemu plus sa fascinantnom glumom čine ovaj film unikatnim. Dijalog je izuzetno pun psovki i općenito nevjerovatan od samog početka do kraja (u dosta momenata i zanimljiv). Nasilja već u početku ima dosta, jedna od čuvenijih scena je udaranje više puta u glavu sa aparatom za gašenje, izgleda premoćno u smislu koliko je snažno brutalna ta scena. Šteta što je pogrešna osoba dobila udarce.

Sa svojim neobičnim tokom saznamo tko su dvojica sa početka te zašto traže osvetu, odnosno da su oni Marcus i Pierre koji traže osvetu zbog Marcusove žene Alex koju je neki lik pod nadimkom le Tenia silovao upothodniku nakon što su se Alex i Marcus na nekoj zabavi posvađali. Kako idemo nazad prema tome kako njih dvojica traže gay bar Rectum i le Teniu na sve moguće načine (bolesna je jedna scena sa transvestitom kod kojeg na trenutak vidimo penis), negdje u 41. minuti dolazimo do scene silovanja koja po meni spada u jednu od najbolesnijih i najstrašnijih scena silovanja i općenito nasilja koje sam ikad vidio, strašnih 9 minuta! Izuzetno eksplicitno, prožeto teškim psovkama i jakim nasiljem. Izuzetno me pogodila ta scena jer je toliko realno bolesna i strašna kako čovjek može biti monstrum i gad prema ženi. Nakon toga film se malo smiruje i dolazi svađa od koje je sve krenulo nizbrdo jer do toga je veza između Alex i Marcusa bila savršena i Marcus i Pierre su bili odlični prijatelji. Veoma mi se svidjela i scena u tramvaju gdje svi troje pričaju o seksu, odnosima između žene i muškarca, itd... Gluma je predobra, Vincent Cassel je sjajan te prezgodna Monica Bellucci me više nego impresionirala svojom snažnom i dirljivom glumom, ovo joj je zasigurno jedna od najboljih uloga u karijeri.

Pred kraj film počinje biti malo tužan jer shvatiš što se to dogodilo sa Alex prije svađe i silovanja, te kako su bezveze na kraju završili Vincent i Marcus koji su htjeli osvetu, kako to bješe "oko za oko, zub za zub" no u tome svemu su se malo zeznuli i završili iza rešetaka, dok Alex završava u bolnici. Film je dosta tužan, dirljiv sa nimalo sretnim završetkom. Dobro me protreso i stavio na razmišljanje o životu, prijateljstvu, kako treba davati odluke, komu treba vjerovati, itd... Film je šokirao Cannes festival te je primio dosta nagrada (normalno i više nego zasluženo). Malo me prvih pola sata sasjeklo zbog načina snimanja, previše mraka, i tako to, no sve ostalo je sjajno napravljeno. Snažna preporuka bez obzira na dosta uznemirujućih scena, 9/10.

Zanimljivosti o filmu:
Scena silovanja je snimljena više puta i jedino ograničenje kod glumaca osim samog početka i kraja je bila da ne bude duža od 20 minuta.

Krv na licu Monice Bellucci pri kraju scene silovanja je dodana digitalno i to naknadno, baš kao i efekti na smrvljenim licima u sceni tuče u klubu,

Silovateljove genitalije viđene nakon silovanja su dodane digitalno.

Tijekom scene zabave kratko nakon ili (prije) silovanja kad je Vincent Cassel upitan za svoje ime on odgovori Vincent umjesto ime svog lika Marcus. Brzo se snalazi govoreći "just kiding" tako da ne bi morali brisati cijelu kompliciranu scenu.

Newsweek je objavio da je je ovo film godine što se tiče naglih izlazaka publike iz kina.

Redatelj Gaspar Noe je imao svega tri stranice scenarija prije samog početka snimanja, tako da je cijeli dijalog improviziran.

Pothodnik kod scene silovanja je obojan u crveno i dat mu je betonsko-gumeni pod.

Cijeli film je snimljien na Super 16, prebačeno na high-def video da bi se namjestila boja i editiralo sve te zatim prebačeno na Super 25.

Prvih 30 minuta filma ima buku u pozadini od 28Hz slično zvuku kojeg proizvede potres kako bi izazvao nelagodan osjećaj i vrtoglavicu kod publike.

Tagline ("Le temps détruit tout" što znači "Time destroys everything") je prva fraza u filmu izgovorena te zadnja napisana.

Monica Bellucci i Jo Prestia su kompletirali 6 pokušaja scena silovanja u dvije noći. Bellucci je rekla da je prvi pokušaj bio ustvari najlakši pošto je na naknadnim pokušajima imala povišenu svijest oko toga što će se dogoditi i morala je spriječiti to kako joj se ne bi uplitalo sa njezinom karakterizacijom.

Strahujući da će biti etiketiran kao homofob, redatelj Gaspar Noe je otišao nazad u Rectum nakon što je glavna produkcija bila završena i snimio cameo sebe kao muškarca koji masturbira.

Cijela priča je ispričana unatrag što znači da svaka sekvenca počinje u momentu gdje slijedeća sekvenca u filmu završava.

[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]