World Of Horror

[/IMG]

Taglines:
Who am I here?
Dady's home and he's not very happy.
An all-American family... he'd kill for it!
He wanted a perfect family in a perfect town. But they couldn't measure up... neither could the others.
Jerry Blake loves taking care of the family. Any family.

Žanr: horror, triler

Redatelj: Joseph Ruben

Producent: Jay Benson

Scenaristi: Carolyin Lefcourt, Brian Garfield, Donald E. Westlake

Glumačka postava: Terry O'Quinn, Jill Schoelen, Shelley Hack

Glazba: Patrick Moraz

Godina izlaska: 1987. godina

Vrijeme trajanja: 89. minuta

Ukratko radnja:
Jerry Blake je savršena osoba, savršen otac, sve bi učinio za svoju obitelj te izrazito cijeni i njeguje obiteljske vrijednosti, no jedini problem jest što je Jerry poremećen i ima jako kratak fitilj te čim nešto nije po njegovom on odmah ubije svoju obitelj, spakira stvari i krene u neki drugi grad po još savršeniju obitelj.

Recenzija:
Konačno sam nedavno nakon dosta odgađanja pogledao ovaj film i stvarno drago mi je što sam ga pogledao. U pitanju je jedan od klasika psihološkog horror/trilera te jedan od najboljih koje sam ikad vidio. Film je baziran na istinitim događajima, John List je bio ubio svoju obitelj te pobjegao tako da odande potječe ideja za ovaj film. Režije se prihvatio Joseph Ruben koji je pored ovog filma napravio odlični film The Good Son. Režiju je obavio savršeno. Radnja nakon ubojstva familije nas vodi godinu dana kasnije gdje je Jerry u braku sa suprugom Susan te žive skupa s njezinom kćerkom Stephanie koja od prvog momenta ne podnosi Jerrya, ima problema u školi te ne može prežaliti smrt svog oca.

Možda je čak i super što ne vidimo Jerrya kako ubija svoju obitelj, već samo vidimo trupla po kući uz bolesno jezivu glazbu. Jerry je osoba koja je izrazito manijakalna i bolesna, no istovremeno traži savršenstvo i jako dobro glumi (rekao bih čak i glumata) te savršeno manipulira ljudima te stječe povjerenje većine. Terry O'Quinn je utjelovio lik manijakalnog oca i definitivno je napravio ulogu karijeru, jest da ga većina i to većina mladih vjerovatno zna daleko više iz poznate serije Lost, no ovo je daleko njegova najbolja uloga u karijeri. Ostali glumci su odradili svoj posao dosta dobro sa posebnim izuzetkom Jill Schoelen koja je odlična u liku Stephanie, veoma se lako da suosjećati s njenim likom i njezinim svakodnevnim tinejdžerskim i životnim problemima. Radnja teče veoma dobro, nema rupa u scenariju, nema bespotrebnih likova i nekih glupih twistova. Sve je jasno od samog početka uz par stvari što se dozna u filmu naravno (kad to kažem prvenstveno mislim na našeg Jerrya). Dijalog je jednostavan, no na jedan čudan način efektan i kvalitetan.

Film sadrži malo ubojstava te nešto krvi, no i to malo što ima je napravljeno jako uvjerljivo te na jedan dosta uznemirujuć i brutalan način (prvo ubojstvo podosta bih rekao, drugo i ne baš te pred kraj filma ubojita scena sa telefonom koja je strašna), ajme kolko me potresla i dirnula! Još jedna scena koja me također prejebno dojmila je scena u podrumu nakon roštiljade. Nevjerovatno bolestan, uznemirujuć i napet prikaz kako netko može biti toliko zaluđen da potražuje ultimate američki san. Film je dosta napet i u nijednom trenutku se ne gubi tipa da ide u neke glupe visine, da je dosadan, itd... Jako je zanimljivo vidjeti Jerrya kroz što sve prolazi i kako se bolesno ponaša kroz film (naročito onda kad mu nešto ne paše) samo kako bi dostigao postigao prave obiteljeske vrijednosti i bio savršen u svemu. Veoma jednostavna priča, no jako kvalitetno dočarana što definitivno ide na mlin odličnom redatelju, glumcima i samoj priči.

Završna borba je dosta dobra te gledajući kraj on ne ostavlja ama baš nikakav prostor za neki nastavak, no eto nastavak je dvije godine kasnije došao koji mi je skoro dobar ko i ovaj klasik, no o tome nešto kasnije kad se uhvatim recenzija tog filma. Nemam uopće nekakvu zamjerku vezanu za film, velika preporuka, 10/10.

Zanimljivosti o filmu:
Film je baziran na životu Johna Lista iz New Jerseya koji je ubio svoju obitelj 1971. godine i bio je u bijegu sve do 1989. godine kada je konačno bio uhićen nakon što je priča o njegovim ubojstvima prikazana u emisiji America's Most Wanted.

Joseph Ruben u početku nije htio režirati film zato što nije htio napraviti neki bezvezni, umjetni slasher film.

Scenarist Donald E. Westlake je lik Stephanie bazirao na svojoj pravoj pokćerci tinejdžerici s kojom je imao problema u komunikaciji.

Jill Schoelen je gotovo sve svoje podvige učinila sama kako bi pridonijela atmosferi filma.

Redatelj Joseph Ruben je originalno htio da Jerry Blake fićuka pjesmu od

Barbare Streisand "The Way We Were" no na kraju su prava pjesme bili jednostavno preskupi.

Film je snimljen u 40 dana.

Prvotni predložak scenarija je sadržavao flashbackove koji objašnjavaju zašto je Jerry Blake postao ubojica pokazujući da je bio zlostavljan kao dijete.

[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]
[/IMG]